Pjesnički manifest | Tomislav Domović

brojeći prijevare izdahnut ću
brojeći prijevare kusnut ću vrelu živu
i gledati kako gore sačuvana pisma
koja prošlosti nisu dopuštala da postane prošlost
zavjet će prestati vrijediti
a beskrajni sati postat će zavodnica
sva raširena
i zažarena kao vatreni cik
krenut ću
kroz kordone
kroz lica okrenuta đavlu
kroz bol do boli
plamenom liznuti krv s raspuhnutih prstiju
pa kao kroz sito propušteno sunce
isisavati vonj truleži
stajati nag u golom mraku
blistav poput uglačane urne
a kad umorne vjeđe najave uspomene
i vječni san
utkan u sumračje
izaći ću ispod krova
kao mali oblak iz velikog oblaka
ispružiti tijelo
usnicama dotaknuti vrh krošnje
i jeknuti bolan od svijeta
ja
nebo okruženo vatrom
skočit ću iz utrobe u utrobu
kusnuti vrelu živu
risati skice stihova
zabijanjem noktiju u stoljetna debla
među nepravilnim godovima
tražiti svoju nedovršenu kružnicu
i polako se vraćati u svijet u kojem
nema prevare