Pjesnički manifest | Tomislav Domović

prolaznosti
o prolaznosti neumoljiva!
očekujem da skrate ti se krila
i da usred najmoćnijeg leta
staneš
da se usred kitnjastih naslaga
ukipim
da se kao mirna jezerska voda sledim
kad za led dođe vrijeme
iza svakog srušenog zida pojavljuješ se
poput svemirskih repova
strpljivo čekajući da se nasučem i zaboravim
i listopad i travanj
sve da zaboravim u velikim šapama tvojim
u trenutku dok krv mi pišti
i dok rupčaga od utrobe šišti
sve bih mogao zaboraviti ako preplašim se tebe
i Svetu zemlju
i u santama potonule plodove
sve!
prolaznosti!
u mojim očima ljušte se prastare slike
u mojim ušima tihne rapsodija
kad tebe u prsa udarim svojim
slabićkim grudima
o prolaznosti neumoljiva!
protkana čela traže putokaz
što upućuje na cestu koja te zaobilazi
žuhko je nadanje blijedih oblaka
od otoka do otoka sve su tanji
prolaznosti!
ako ništa drugo za nas ne možeš učiniti
uspori!
svoju titravost
prospi u svemirsku nepogrešivost