Sinestezije | Dunja Matić
ZAMJENE
Nakon gotovo dva desetljeća prijateljstva, Aleksandar Kiš i Goran Grubišić kupili su nedaleko od grada zemljišta jedno pored drugog i na njima izgradili velike obiteljske kuće. Njihove žene, Katrin Kiš i Jagoda Grubišić, dugo su protestirale protiv takvog poteza, ali njihovi su argumenti ostali neuvaženi. Djeca, dvije djevojčice s jedne strane i jedan sin s druge, uskoro su odselili u druge gradove na studij. Muževi su često izbivali kako tijekom dana, tako i na duže staze po nekoliko mjeseci i žene su većinu vremena provodile same. Godine zajedničkih druženja nisu ih zbližile. Uvijek su se osjećale samo kao pratnje svojih muževa, koji su ih iz pristojnosti vodili sa sobom. Katrin je bila dramatična, kreativna i razigrana, Jagoda je bila ozbiljna i hladna, zatvorena prema drugima i zaokupljena svojim dnevnim ritualima koji su ostavljali malo prostora za prijatelje.
Da ispuni svoje vrijeme i prostor, Katrin je vikendima organizirala kućna druženja na kojima su se susretale njuške lokalne kulturne scene. Tako ih je Jagoda zvala. Promatrajući ih s visokog prozora, zgražala se nad tim čudacima koji se zabavljaju kao djeca, kao da nisu već duboko pregazili svoje četrdesete. „Ali njihove četrdesete još nisu pregazile njih“, pomislila bi, istovremeno tužna, ljuta i zbunjena. Nije se usudila pomišljati da bi i sama mogla živjeti tako, iako je dijete već odselilo, muž nikada nije bio kod kuće i ništa ju nije sprječavalo da uživa. No, do svoje pedesete godine Jagoda je već zaboravila kako postići užitak, zaboravila je čak i kakav je to osjećaj uživati. Do svoje pedesete godine, Jagoda se navikla na golo postojanje. I premda je s te strane prozora izgledalo drugačije, sličan je život vodila Katrin. Zabave su bile samo navika koja je s vremenom izgubila svoju svrhu, svedena na tuđe očekivanje i društvenu obavezu.
Pri jednom od takvih druženja njezino je kućanstvo ostalo bez soli. Nije vozila i najbliža trgovina je bila jako daleko, pa Katrin nije imala drugog izbora doli obratiti se svojoj susjedi. Hladnoj, povučenoj susjedi koja joj se nije sviđala. Jagoda jednostavno nije bila srdačna osoba. Katrin ju nikada nije vidjela da se iskreno smije i uvijek je imala dojam da joj svi smetaju. Takav je dojam stekla i sada kada joj je Jagoda, uobičajeno ravnodušnog izraza lica, otvorila vrata. Ispričala se i zamolila je ako može posuditi soli. „Ostala sam bez soli, a imam goste“, opravdala se Katrin. Kada joj je već rekla da ima goste, trebala bi ju i pozvati da im se pridruži. Katrin to, očito je, nije željela, ali je pretpostavila da će Jagoda njezin poziv ionako odbiti. Pretpostavila je točno. Zahvalila joj se na soli i vratila se kući.
Nekoliko sati kasnije Jagoda je pozvonila na njezina vrata. Ljudi su se već bili prorijedili i domaćica je polako pospremala. Jagodu je zanimalo može li uzeti natrag nešto soli jer joj je neoprezno dala sve. Zatražila je to nespretno, osvrćući se oko sebe i proučavajući prostoriju toliko različito uređenu od njezine. Bila je puna detalja kojima Jagoda nije razumjela ni estetsku ni praktičnu svrhu. Obje su kuće bile skandinavskog tipa, ali je kuća Kiševih iznutra nalikovala muzeju moderne i suvremene umjetnosti, a Grubišići su bili jednostavni, bijeli i bez dekora.
Ponašajući se kao dobra domaćica, Katrin je ponudila Jagodu pićem, ali Jagoda nije konzumirala ni alkohol ni sokove. Odmahujući glavom, pogled joj je zastao na kolaču kakvog je samo njezina majka radila. Ona ju je zvala Najlon torta i nitko drugi nije nikada čuo za takvo ime. lako je to bila u biti vrlo jednostavna i dosadna čokoladna torta. Jagoda ju je najviše voljela i nikada je nije vidjela izvan vlastite kuće. Na pitanje o vrsti torte Katrin se isprva zbunila, a zatim odgovorila da ne zna njezino ime. To je naprosto stari recept koji dugo postoji u obitelji.
Kada su posljednji gosti otišli, Jagoda je pomogla Katrin pospremiti kuhinju. Zatim su sjedile u dnevnom boravku i uz vatru jele ostatke torte. Bila je to Ta torta, rekla joj je Jagoda, dok se Katrin ustajala po čašu vina. U tom je času osjetila potrebu da pita Jagodu nešto o njezinoj obitelji. Bila je već pomalo pijana, dobro raspoložena i u takvom stanju je rado započinjala razgovore s nepoznatim ljudima, čak i ako joj nisu bili dragi. Mislila je da čini nešto plemenito, daje im drugu šansu, poklanja im svoju pozornost. Uporno je Jagodi nudila čašu makedonskog muškata sve dok konačno nije pristala.
Na obostrano iznenađenje, vino joj se svidjelo. Kako Jagoda gotovo nikada nije pila alkohol, bila je potrebna jedna čaša da joj razveže jezik. Sviđala joj se i glazba, oduševljavao ju je okus djetinjstva u ustima, uzbuđivao ju je razgovor. Govorila je o događajima koje nije spominjala godinama. U tom prepričavanju, kao da joj se život ponavljao i to ju je zabavljalo. Prisjećala se svoje obitelji i pojedinosti blagdanskih rituala, dugih ispijanja kave nakon zajedničkih nedjeljnih ručkova i kolača koje su pripremale njezine sestrične. Svaku nedjelju drugačije.
„Sutra je nedjelja“, rekla je Katrin, „koliko dugo nisi jela kolače nedjeljom?“ Prošlo je i predugo, Jagoda je pomislila. Uostalom, nikada nije naučila raditi kolače, to jednostavno nije bila njezina uloga u zajednici. Tako je živjela njezina obitelj, kao samoodrživ sustav savršeno raspoređenih uloga, a kolači jednostavno nisu bili njezina. Pozvala je Katrin da sutra dođe k njoj i nauči je ispeći Najlon tortu.
To jutro ju je od vina boljela glava. Dugo nije osjetila mamurluk i poželjela je otkazati druženje, ali to nije učinila iz pristojnosti. Dočekala je Katrin umorna, ostavljajući još jači osjećaj nedobrodošlice nego inače. Katrin, i sama neraspoložena, odmah je požalila dolazak. Kako nisu znale o čemu razgovarati, ili im je za to nedostajalo volje, odmah su krenule peći tortu, nespretne i loše koordinirane. Slabo su samljele orahe, tijesto je popucalo, bilo je tvrdo i neukusno, krema razvodnjena. Dok su čekale da se torta ohladi, Jagoda je pristavila kavu i upalila televizor koji inače nije gledala. Katrin joj je rekla kako televizor nekad palimo, ne zbog sadržaja, koliko zbog osjećaja doma kojeg pružaju glasovi. Nakon te kratke informativne epizode ponovno je uslijedila šutnja.
Katrin se premjestila iz kuhinje u dnevni boravak. Prostor, toliko drugačiji od njezinog, smirio ju je. „Moja kuća već lagano vrišti na mene“, rekla je Katrin, a Jagoda joj se pridružila u dnevnom boravku. „Da“, složila se, „vrlo je dinamična“. „Nekad bih sve izbacila“, nastavila je Katrin, izbacila bih i namještaj i drangulije i ljude. Poželjela je ugasiti televizor, doživjeti potpunu tišinu. Ne zabavljati nikoga, ne slušati ništa. Pogledala je Jagodu koja je sjedila pored nje. „Kod tebe je baš lijepo mirno“, rekla joj je. Jagoda je kimnula glavom i nasmijala se.
Bio je to prvi put da ju je Katrin vidjela kako se smije i pomislila da je lijepa. Prvo je pomislila da je Jagoda lijepa unatoč svojim godinama. Onda je pomislila kako je zapravo lijepa zbog njih. Bore oko njezinih očiju bile su šarmantne i tople. Njezina pravilno podšišana bob frizura i čiste bijele košulje, njezine stare i dobro očuvane, svijetle Levi’s traperice, njezine bore, osvojile su Katrin. „Nisi usamljena?“, pitala ju je, „kuće su nam velike i prazne“. Jagoda je samo odmahnula glavom. Izvadila je tortu iz hladnjaka i razrezala je na nejednake komade. Inače je imala mirne ruke. Katrin je neodlučno zabola vilicu u raspadajuću masu kreme i tijesta, nevoljko je prinoseći ustima. Jagoda se smijala i postajala ljepšom. Prstom joj je obrisala višak kreme s usana i nastavila odmahivati glavom lijevo-desno. „Nije dobra“, rekla je i vratila tortu u frižider. Ponudila je Katrin konjakom svog supruga. Sjele su na terasu, a pred njima se prostirala šuma. U šumi je netko od kamenja izgradio labirinte koji oponašaju konstelaciju planeta.
„Priča se“, rekla joj je Katrin, „kako prolazeći kroz labirinte osjećamo svoju budućnost“.
Na tu se izjavu Jagoda počela smijati, glasno kako nije već dugo, primajući se rukama za lice i savijajući koljena.
„Oprosti!“, ispričavala se sa suzama u očima. „Labirinti su zaista simpatični“, odgovori brišući suze s očiju i obraza.
Sljedećih su se dana sretale u vrtovima, povremeno bi podijelile riječ ili dvije, mahale si s prozora. Katrin je predvečer šetala uz šumu i ponekad bi zastala pored Jagodine kuće, s potrebom da ju zazove. Nije joj imala ništa za reći, ali se željela vratiti u njezin stan i sjediti u dnevnom boravku bez obaveznih feelgood pojačivača okusa: glazbe, hrane, dekoracija, razgovora i ljudi. Samo goli zidovi i bijeli namještaj, tišina i ona, kao u nekom nijemom, crno-bijelom filmu kakvog nikada nisu snimili.
Iduće joj je nedjelje zato s Najlon tortom pokucala na vrata. Obje su bile same i Katrin je predložila da uz tortu skuhaju kavu i pogledaju neki stari film iz njezine kolekcije. Zamračile su prostoriju i na velikom televizoru koji često ostaje neiskorišten sada su igrale Tri žene Roberta Altmana. Jagoda je bila sretna što je Katrin opet ovdje, iako joj se film nije sviđao i nestrpljivo je čekala da završi. Ponudila joj je da otvore bocu vina. Već pomalo pijana, Jagoda ju je pitala gleda li uvijek tako čudne filmove.
Katrin je došla i dan nakon i svaki dan nakon toga. Prestala je priređivati tjedna druženja, a na onima koja je priređivala, obično je bila i Jagoda. Češće su stajale u nekom kutu prostorije i vodile rasprave, nasmijavajući jedna drugu svojim različitostima. Kada bi svi otišli, Jagoda je ostajala pospremati s Katrin i nerijetko bi zadrijemala na njezinom kauču sve do jutra. Nedjeljama su boravile u njezinoj kući jer su Katrin odgovarali mir i tišina. Ponekad bi zajedno zaspale dodirujući se leđima ili stopalima.
Jednog ju je nedjeljnog jutra, za kuhinjskim stolom uz jutarnju kavu, Katrin primila za ruku, odmakla joj kosu s ramena i snažno pritisnula svoje usne o njezine. Kada ju je prvi put poljubila, Jagoda je bila zgrožena, a onda joj je sramežljivo počela uzvraćati poljubac kao da ni ne zna što radi. Prošlo je predugo otkako se zadnji put ljubila. Katrin je bila previše zaokupljena poslom da bi imala vremena za ljubavnike, a Jagoda je za iste te ljubavnike bila previše tradicionalna. Ili je tako to sebi objašnjavala. Isto je objašnjenje pronalazila i svojoj aseksualnosti. Suprug na seksu nije inzistirao pa je pretpostavljala da svoje potrebe zadovoljava drugdje. To mu nikada nije zamjerala i s godinama je jednostavno prestala misliti na te stvari.
Dodir kakvog joj je otkrila Katrin dolazio je iz nekog posve drugog svijeta.
S vremenom su parovi svoje vrijeme počeli provoditi odvojeno. Goran Grubišić je sve češće ostajao u kući Kiševih, dok je Katrin uglavnom boravila u kući Grubišićevih. Tako je ostalo do njihovih posljednjih dana.
