Slavlje na pučini | Ljuba Lozančić

DOK JE SVIRAO „BIG BROTHER“

U prozirnoj kući
zijevaju zaokupljeni.

Trčiš i netko te prati
neke zvijeri
neke djevojke
nudiš im posao
obavljaju brzo i bez ukočenosti.

„Takve su rijetkost sada, Sine
takve su rijetke i lijepe i pozli ti od njih.
Laju i zavijaju kao olinjale kučke!“

Umiljate i snažne kao omče brodolomaca.

Sinu srce kuca
probodeno mačem.

Zec na kojem se netko iskalio od sreće.
Zastrašeno govedo,
usvojena draž
rijetkog susreta
bjegunaca u noći.

Zaslijepljeni petrolejskim svjetiljkama
Rubikon su istjerali
iz kocke
prodrmani isparenom pjenom.