Slavlje na pučini | Ljuba Lozančić

OTVORI

Ne, čekaj!
Nisu još ušli svi koji su trebali
reći ću ti
samo još baka fali.
Nemoj ići spavati
vratit će se dan.

Koliko god da sam te trebala…
Bilo je dosta.
Bilo je dosta.
Čuješ li?

Otvori sad!
Sad je sigurno.

Kroz maglu te dodiruju
prstima i modeliraju ti tijelo
kao glinu,
kao meko voće prije nego što se ušećeri.

Netko ti je rekao da se prestaneš glasno smijati.
Pa sad cmizdriš još i jače.

Ajde pjevaj, ne budi tužna.
Ajde pjevaj, kad pjevaš si lijepa.

Idemo,
nećemo čekati spore,
požuri malo
nesigurni korače.