Slavlje na pučini | Ljuba Lozančić

NARCISA

Napuštena djeca
sanjanju tričarije

bosonoge djevice
razloge bez kraja.

Kako sjedim u sebi
i poričem vjernost
dotaknuta u šapat
s rukom preko usta
tračam Sanju iz Burgundije

iz straha da osvane
samotni dan.

Početak predstave za
zamrznute jednoroge
kako misli da jedino što je potrebno
mogla bi biti magla.

I iz sjene mojih neshvaćanja
isplivava jedino sumnja
da, ostat ću sjediti
u svom odsjaju sebe

i kad padnem u jezero
obuvena i obučena

znat ću se okrenuti na leđa
znat ću izvući sretan kraj.