Slavlje na pučini | Ljuba Lozančić

ZEMLJA PRAŠNJAVOG MIRISA

„Pa ja nikog ne bih ubila,
Sebi samo prijetim.“

Ovdje samo pušim
davim se
gutam
spavam.

Ako mi želiš napraviti uslugu
posjeti turske draguljare.

Ako mi želiš nešto pokloniti
tamo je pištolj od pol milje dolara
optočen je dijamantima
kakve nikad nisam htjela
jer ne smijem biti bogata.
Vjera mi nalaže da šutim.

O kako se samo smijem
i veselo prolazim prstima kroz kosu
kao da je od želatine
kao da miriše.

Češljevi od bodljikave žice
pretvaraju laži u zrno.

Tu sam gdje jesam.
Dom je ondje negdje.