Tour de force | Krešimir Pintarić

[bilješka]

 

Tekstovi iz zbirke Tour de force napisani su između jeseni ’93. i proljeća ’94. Strpljivo (ali stvarno mislim strpljivo) su dorađivani do jeseni ’96.

Ako postoji trenutak u kojem bih trebao zahvaliti svima onima koji su ih strpljivo (vidi prethodnu zagradu) čitali i upozoravali me na sve moguće i nemoguće nedostatke, onda je to sigurno ovaj. Dakle, ja to i činim, ali odbijam to učiniti poimence. Postoje dva dobra razloga koja mi ne dopuštaju da postupim drukčije. Prvi razlog je taj što bih sigurno nekoga ispustio, iako to nikako ne bih želio (mislim da jednostavno nema načina da znam tko je sve zaslužan ili kriv za nešto što se mi dogodilo, a u ono što mi se dogodilo uključujem i ono što sam napisao). Drugi razlog je taj što bih nakon toga morao izjaviti da za sve propuste i nedostatke odgovornost isključivo snosim ja sam (ako postoji konvencija koja mi se istinski gadi, onda je to upravo ta: nitko ne može biti zaslužan za sve dobro i nitko ne može biti kriv za sve loše).

Osjećam se ponukanim da dodam još samo jednu napomenu (iako će gadno zaudarati na kakvu ispriku ili ispovijed, ne vidim načina da je izbjegnem). Radi se o sljedećem: moje čitateljske navike su izrazito uskogrudne. Drugim riječima, moje književno društvance je upadljivo malobrojno i samodostatno, ili ga barem takvim doživljavam. Bojim se da je to razvidno i bez ove napomene, ali bih želio tomu dodati da Coleridge u svojoj knjizi Biographia Literaria kaže da “ne ona pjesma koju pročitamo, nego ona kojoj se vraćamo posjeduje izvornu snagu” i da vjerujem da isto vrijedi i za knjige.

X

Sadržaj

Umjesto predgovora


DRUGO LICE JEDNINE
Iako ti priljubljenost uz zemlju omogućava preživljavanje
U otvorenim očima soba diše
Danas je sve naopako
Večeras te izlazak na ulicu čini slabim
Znaš i sam da bi lagao kada bi rekao da se osjećaš prevarenim
Nesnosno vrijeme iščekivanja
Počelo je tvoje poznato zagađivanje ovoga danas tvojim pričama o sutra
Ne možeš misliti o ovome sada
Potpuno svjestan toga
Tvoje je da se diviš onome izvan
Izuzetno se kod tebe pokazuje u onom svakodnevnom
Pokušavaš naći najbolji omjer života i stvarnosti
Uvijek negdje drugdje nego što jesi
Svaki dan podsjeća na ostale dane
Nezgrapnost jezika je najizraženija dok pokušavaš izreći sebe
Noć se rastapa u bojama obzorja i žurnim koracima
Kada pokušavaš učvrstiti jedan pogled
A danas je ono što već dugo nisi osjetio
Osjećaj tuposti poriče doživljaj nepoznatog
Povremeni prolasci automobila jedini narušavaju tišinu
Kad se bliži kraj


PRVO LICE JEDNINE
Zahvalan sam ti
Učini mi se ponekad da moram odlučiti
Olako i počesto se pozivam na istinu iako ne znam što jest
Sačekao sam da prođe ponoć
Liježem u postelju izmoren onim sutra
Kažeš da rastanci i samoubojstvo gube na dostojanstvu ako učestaju
Kada te vidim na ulici
Kada se tvoja sjena umiri
Iako svjestan slabosti ovih rješenja
Ipak se dobro osjećam
Često se uhvatim kako zamišljam kraj naše priče
Ne pišem


Umjesto pogovora


APPENDIX


CENTON
[the godfather]
[jeste li znali]
Aleksandra David
Književnost & somnologija : praxis

[kritičari]
[Funkcija književne kritike]
[iz recenzija]
[bilješka]


ANAMNEZA
[knjige]
[Pijesak]
[Esej o melankoliji]
[Ništa nije djelotvorno kao poraz]
[Odlazak u park]
[lekcija]
[Dragi moj Usnuli Tigre]
Napomena


Bilješke


Impresum

Kolačiće koristimo kako bismo poboljšali Vaše korisničko iskustvo. Ukoliko se slažete, tada prihvaćate korištenje kolačića i web stranice sukladno našoj politici privatnosti.