Tour de force | Krešimir Pintarić

[bilješka]

Tekstovi iz zbirke Tour de force napisani su između jeseni ’93. i proljeća ’94. Strpljivo (ali stvarno mislim strpljivo) su dorađivani do jeseni ’96.

Ako postoji trenutak u kojem bih trebao zahvaliti svima onima koji su ih strpljivo (vidi prethodnu zagradu) čitali i upozoravali me na sve moguće i nemoguće nedostatke, onda je to sigurno ovaj. Dakle, ja to i činim, ali odbijam to učiniti poimence. Postoje dva dobra razloga koja mi ne dopuštaju da postupim drukčije. Prvi razlog je taj što bih sigurno nekoga ispustio, iako to nikako ne bih želio (mislim da jednostavno nema načina da znam tko je sve zaslužan ili kriv za nešto što se mi dogodilo, a u ono što mi se dogodilo uključujem i ono što sam napisao). Drugi razlog je taj što bih nakon toga morao izjaviti da za sve propuste i nedostatke odgovornost isključivo snosim ja sam (ako postoji konvencija koja mi se istinski gadi, onda je to upravo ta: nitko ne može biti zaslužan za sve dobro i nitko ne može biti kriv za sve loše).

Osjećam se ponukanim da dodam još samo jednu napomenu (iako će gadno zaudarati na kakvu ispriku ili ispovijed, ne vidim načina da je izbjegnem). Radi se o sljedećem: moje čitateljske navike su izrazito uskogrudne. Drugim riječima, moje književno društvance je upadljivo malobrojno i samodostatno, ili ga barem takvim doživljavam. Bojim se da je to razvidno i bez ove napomene, ali bih želio tomu dodati da Coleridge u svojoj knjizi Biographia Literaria kaže da “ne ona pjesma koju pročitamo, nego ona kojoj se vraćamo posjeduje izvornu snagu” i da vjerujem da isto vrijedi i za knjige.