Tour de force | Krešimir Pintarić
[iz recenzija]
Danas ne mogu zamisliti nikoga (danas ne mogu lako zamisliti nikoga) – osim možda neobično nesigurne lučke radnike, nekoliko umirovljenih generala i admirala i popriličnog broja malih dječaka zabrinutih za opseg svojih bicepsa – koji bi mnogo držao do starih pučkih brbljarija o Kržljavosti pjesnika. Usprkos tome, naglasit ću (a posebno zbog toga što me velik broj vojnih i inih skroz naskroz pravih muškaraca, koji vole život izvan kuće, ubraja među svoje omiljele pripovjedače) da je u konačan oblik jedne prvorazredne pjesme potrebno uložiti priličnu količinu fizičke snage, jer nije dovoljno imati živčanu energiju i željezni ego.
Jerome David Salinger
Smiješno bi, ipak, bilo poricati da je ova zbirka književno šegrtovanje. Ne shvaćam pod tim nenadarenost, nego ova dva običaja: gotovo fizički užitak u stanovitim riječima – redovito blistavim i učenim – i jednostavnu i častoljubivu odluku da se po tisućiti put odrede vječne istine. Nema stihotvorca-početnika koji neće nadobudno opisati noć, oluju, tjelesnu želju, Mjesec: stvari koje ne treba opisivati, jer već imaju ime, odnosno, opće prihvaćenu predodžbu.
Jorge Luis Borges
Sadržaj
Umjesto predgovoraDRUGO LICE JEDNINE
Iako ti priljubljenost uz zemlju omogućava preživljavanje
U otvorenim očima soba diše
Danas je sve naopako
Večeras te izlazak na ulicu čini slabim
Znaš i sam da bi lagao kada bi rekao da se osjećaš prevarenim
Nesnosno vrijeme iščekivanja
Počelo je tvoje poznato zagađivanje ovoga danas tvojim pričama o sutra
Ne možeš misliti o ovome sada
Potpuno svjestan toga
Tvoje je da se diviš onome izvan
Izuzetno se kod tebe pokazuje u onom svakodnevnom
Pokušavaš naći najbolji omjer života i stvarnosti
Uvijek negdje drugdje nego što jesi
Svaki dan podsjeća na ostale dane
Nezgrapnost jezika je najizraženija dok pokušavaš izreći sebe
Noć se rastapa u bojama obzorja i žurnim koracima
Kada pokušavaš učvrstiti jedan pogled
A danas je ono što već dugo nisi osjetio
Osjećaj tuposti poriče doživljaj nepoznatog
Povremeni prolasci automobila jedini narušavaju tišinu
Kad se bliži kraj
PRVO LICE JEDNINE
Zahvalan sam ti
Učini mi se ponekad da moram odlučiti
Olako i počesto se pozivam na istinu iako ne znam što jest
Sačekao sam da prođe ponoć
Liježem u postelju izmoren onim sutra
Kažeš da rastanci i samoubojstvo gube na dostojanstvu ako učestaju
Kada te vidim na ulici
Kada se tvoja sjena umiri
Iako svjestan slabosti ovih rješenja
Ipak se dobro osjećam
Često se uhvatim kako zamišljam kraj naše priče
Ne pišem
Umjesto pogovora
APPENDIX
CENTON
[the godfather]
[jeste li znali]
Aleksandra David
Književnost & somnologija : praxis
[kritičari]
[Funkcija književne kritike]
[iz recenzija]
[bilješka]
ANAMNEZA
[knjige]
[Pijesak]
[Esej o melankoliji]
[Ništa nije djelotvorno kao poraz]
[Odlazak u park]
[lekcija]
[Dragi moj Usnuli Tigre]
Napomena
Bilješke
Impresum