Tour de force | Krešimir Pintarić

[Funkcija književne kritike]

Prošle subote sam obećao Jean-Pierre Dorianu jedan članak o funkciji književne kritike. Njena korisnost mi se od tada učinila tako neporecivom da neću gubiti vrijeme dokazujući je; radije ću vas upoznati s novim projektom gospode Jacquesa Demauxa, inženjera umjetnosti i zanata, i Françoisa Cottenota, budućeg interniste u nekoj od pariških bolnica. Oni trenutno prikupljaju dokumentaciju koja će predstavljati osnovu jednog od najznačajnijih djela francuske znanosti još od neobične rasprave “O pogonotomiji ili umjetnosti samostalnog brijanja” koju je objavio gospodin Dusuel, proizvođač remena za oštrenje britve, na Pont-Neufu, naslonjen na vrata Henrija IV., u Parizu 1978.: enciklopedijska rasprava o pupku, s fotografijama najslavnijih suvremenih pupkova, i mnogim drugim analizama čije vam tajne sada ne mogu otkrivati. Pupak, nad kojim se nadnosilo toliko mislilaca, nikada nije bio predmetom jednog takvog sveobuhvatnog rada; i jedna od smionih hipoteza koju je postavio jedan od istraživača jest da se istraživanje pupka, do kojeg je došlo pukim slučajem, treba pokazati kao način približnog određivanja vrijednosti broja π: dovoljno je zamisliti iskustvo analogno Pascalovoj stezaljki, pa da se shvati dubokoumnost ove opaske. Rasprava će, prirodno, biti upotpunjena jednim poglavljem s poukama iz umjetnosti šminkanja i brige oko pupka radi razvoja vlastite ličnosti, kako bi se na taj način uvećao i šarm ovog elementa, ma kako prezrenog, našeg izgleda. “Pokaži mi svoj pupak i reći ću tko si”, takav bi mogao biti podnaslov djela gospode Demeuxa i Cottenota, čija će korisnost svima zasigurno biti jasna. Isto tako bi vam onda trebala biti jasna i korist od književne kritike.
Boris Vian