Tour de force | Krešimir Pintarić

[2]

U otvorenim očima soba diše. Ti si stvari mogao i drukčije postaviti, ali ne nalaziš za to razloga. Ako razgovori protekloga dana utihnu, čut ćeš kako krošnje navlače noćne košulje. Znaš da je tako nekad bilo i da će tako uvijek biti. Ali to se više ne odnosi na tebe.

Možda će biti bolje ako se isključiš, prepustiš zaboravu i sjećanjima (danas je trag olovke dovoljno samorazumljiv da čak i nesuvisli potezi pričinjavaju zadovoljstvo). Iako ni u to nisi sasvim uvjeren. Svjestan si da nisi u stanju doživljeno složiti u smislenu priču.

Ako pokušaš utonuti u ritam, ne uspijevaš. Onda te tiješi to što znaš da ni anđeli ne uspijevaju uvijek. Suvišna te pitanja ometaju u hodu. Nakon mnogo muke, sve je na svojem mjestu. A to je najbolji način da se isprazniš, očistiš. Znaš da je tako: ono što izložiš pogledima više nije tvoje.