Tour de force | Krešimir Pintarić

[31]

Ipak se dobro osjećam. Možda pomalo tužnim, odviše ozbiljnim. Osjećam da je dobro što si pored mene iako to nisi. Ako ću iskreno: ne mogu ni zamisliti da bude drukčije. Ili bolje od ovog. Tebi ne stižu nikakvi prigovori. Tek ja ne znam kako dalje (dok se ne dogodi, ovo postoji jedino u knjigama).

Čekanje je “osvjedočenje” o neminovnom, rastućem. Moj jedini zadatak je da sjedim i bilježim vrijeme otkucajima srca, prostor otvorenim očima, a možda i nešto povrh toga čega nisam svjestan. Ova kap na glatkoj površini stola nije moja suza. Ali bi isto tako to mogla biti. Kao i ti. Možda.