Tour de force | Krešimir Pintarić

[lekcija]

 
U jeziku se neodoljivo ispreleću uslužnost i moć. I ako slobodom nazivamo ne samo snagu da sačuvamo moći, nego i snagu da nikoga ne potčinimo, jasno je da se sloboda nalazi samo izvan jezika. Nažalost, jezikovanje ne posjeduje to izvanjsko. I ne može se iz njega izaći nego uz cijenu nemogućega: kroz mistično jedinstvo što ga opisa Kierkegaard kada je definirao Abrahamovu žrtvu kao nečuveni čin ispražnjen svakog pače i unutarnjeg govora, čin naime koji je bio usmjeren i protiv općosti, protiv skupnosti i protiv moralnosti jezične prakse; ili pak kroz Nietzscheovo amen koje bijaše veselo podrhtavanje jezičnih prinuda, što Deleuz inače naziva reaktivnim jezičnim ogrtačem. Ali nama koji nismo ni vitezovi vjere niti nadljudi preostaje samo to, da tako kažem, da varamo jezikom i da varamo jezik. Tu spasonosnu prevaru, taj bijeg, tu sjajnu varku koja nam omogućuje da osluškujemo jezik izvan-moći, putem uzvišene i stalne jezične revolucije, nju dakle nazivam književnošću.
 
 
[v. Napomenu]

X

Sadržaj

Umjesto predgovora


DRUGO LICE JEDNINE
Iako ti priljubljenost uz zemlju omogućava preživljavanje
U otvorenim očima soba diše
Danas je sve naopako
Večeras te izlazak na ulicu čini slabim
Znaš i sam da bi lagao kada bi rekao da se osjećaš prevarenim
Nesnosno vrijeme iščekivanja
Počelo je tvoje poznato zagađivanje ovoga danas tvojim pričama o sutra
Ne možeš misliti o ovome sada
Potpuno svjestan toga
Tvoje je da se diviš onome izvan
Izuzetno se kod tebe pokazuje u onom svakodnevnom
Pokušavaš naći najbolji omjer života i stvarnosti
Uvijek negdje drugdje nego što jesi
Svaki dan podsjeća na ostale dane
Nezgrapnost jezika je najizraženija dok pokušavaš izreći sebe
Noć se rastapa u bojama obzorja i žurnim koracima
Kada pokušavaš učvrstiti jedan pogled
A danas je ono što već dugo nisi osjetio
Osjećaj tuposti poriče doživljaj nepoznatog
Povremeni prolasci automobila jedini narušavaju tišinu
Kad se bliži kraj


PRVO LICE JEDNINE
Zahvalan sam ti
Učini mi se ponekad da moram odlučiti
Olako i počesto se pozivam na istinu iako ne znam što jest
Sačekao sam da prođe ponoć
Liježem u postelju izmoren onim sutra
Kažeš da rastanci i samoubojstvo gube na dostojanstvu ako učestaju
Kada te vidim na ulici
Kada se tvoja sjena umiri
Iako svjestan slabosti ovih rješenja
Ipak se dobro osjećam
Često se uhvatim kako zamišljam kraj naše priče
Ne pišem


Umjesto pogovora


APPENDIX


CENTON
[the godfather]
[jeste li znali]
Aleksandra David
Književnost & somnologija : praxis

[kritičari]
[Funkcija književne kritike]
[iz recenzija]
[bilješka]


ANAMNEZA
[knjige]
[Pijesak]
[Esej o melankoliji]
[Ništa nije djelotvorno kao poraz]
[Odlazak u park]
[lekcija]
[Dragi moj Usnuli Tigre]
Napomena


Bilješke


Impresum

Kolačiće koristimo kako bismo poboljšali Vaše korisničko iskustvo. Ukoliko se slažete, tada prihvaćate korištenje kolačića i web stranice sukladno našoj politici privatnosti.