Tour de force | Krešimir Pintarić

[lekcija]

 
U jeziku se neodoljivo ispreleću uslužnost i moć. I ako slobodom nazivamo ne samo snagu da sačuvamo moći, nego i snagu da nikoga ne potčinimo, jasno je da se sloboda nalazi samo izvan jezika. Nažalost, jezikovanje ne posjeduje to izvanjsko. I ne može se iz njega izaći nego uz cijenu nemogućega: kroz mistično jedinstvo što ga opisa Kierkegaard kada je definirao Abrahamovu žrtvu kao nečuveni čin ispražnjen svakog pače i unutarnjeg govora, čin naime koji je bio usmjeren i protiv općosti, protiv skupnosti i protiv moralnosti jezične prakse; ili pak kroz Nietzscheovo amen koje bijaše veselo podrhtavanje jezičnih prinuda, što Deleuz inače naziva reaktivnim jezičnim ogrtačem. Ali nama koji nismo ni vitezovi vjere niti nadljudi preostaje samo to, da tako kažem, da varamo jezikom i da varamo jezik. Tu spasonosnu prevaru, taj bijeg, tu sjajnu varku koja nam omogućuje da osluškujemo jezik izvan-moći, putem uzvišene i stalne jezične revolucije, nju dakle nazivam književnošću.
 
 
[v. Napomenu]