Tour de force | Krešimir Pintarić

[kritičari]

 

Sjećam se da me jednom zgodom dok smo još bili djeca Seymour probudio iz dubokog sna, vrlo uzbuđen, a žuta mu pidžama svjetlucala u mraku. Imao je onaj svoj, kako ga je moj brat Walt zvao, “heureka” pogled i želio me obavijestiti kako misli da je konačno pronašao zašto je Krist rekao da nijednog čovjeka ne treba zvati Luđakom. (Taj ga je problem mučio čitav tjedan, jer mu se činilo, mislim, da takav savjet više pristaje jednoj Emily Post nego nekom tko zastupa Poslove svog Oca.) Krist je to rekao zato, Seymour je mislio da to mene silno zanima, što luđaka uopće nema. Glupana da, luđaka ne. Smatrao je da me je zbog toga vrijedilo probuditi, ali ako to priznam (a ja bez daljnjega i priznajem), morat ću dopustiti i to, da će čak i kritičari poezije, ako im damo dovoljno vremena, dokazati da nisu luđaci. Da budem iskren, ta mi pomisao prilično teško pada i sretan sam da mogu prijeći na nešto drugo.
Jerome David Salinger

X

Sadržaj

Umjesto predgovora


DRUGO LICE JEDNINE
Iako ti priljubljenost uz zemlju omogućava preživljavanje
U otvorenim očima soba diše
Danas je sve naopako
Večeras te izlazak na ulicu čini slabim
Znaš i sam da bi lagao kada bi rekao da se osjećaš prevarenim
Nesnosno vrijeme iščekivanja
Počelo je tvoje poznato zagađivanje ovoga danas tvojim pričama o sutra
Ne možeš misliti o ovome sada
Potpuno svjestan toga
Tvoje je da se diviš onome izvan
Izuzetno se kod tebe pokazuje u onom svakodnevnom
Pokušavaš naći najbolji omjer života i stvarnosti
Uvijek negdje drugdje nego što jesi
Svaki dan podsjeća na ostale dane
Nezgrapnost jezika je najizraženija dok pokušavaš izreći sebe
Noć se rastapa u bojama obzorja i žurnim koracima
Kada pokušavaš učvrstiti jedan pogled
A danas je ono što već dugo nisi osjetio
Osjećaj tuposti poriče doživljaj nepoznatog
Povremeni prolasci automobila jedini narušavaju tišinu
Kad se bliži kraj


PRVO LICE JEDNINE
Zahvalan sam ti
Učini mi se ponekad da moram odlučiti
Olako i počesto se pozivam na istinu iako ne znam što jest
Sačekao sam da prođe ponoć
Liježem u postelju izmoren onim sutra
Kažeš da rastanci i samoubojstvo gube na dostojanstvu ako učestaju
Kada te vidim na ulici
Kada se tvoja sjena umiri
Iako svjestan slabosti ovih rješenja
Ipak se dobro osjećam
Često se uhvatim kako zamišljam kraj naše priče
Ne pišem


Umjesto pogovora


APPENDIX


CENTON
[the godfather]
[jeste li znali]
Aleksandra David
Književnost & somnologija : praxis

[kritičari]
[Funkcija književne kritike]
[iz recenzija]
[bilješka]


ANAMNEZA
[knjige]
[Pijesak]
[Esej o melankoliji]
[Ništa nije djelotvorno kao poraz]
[Odlazak u park]
[lekcija]
[Dragi moj Usnuli Tigre]
Napomena


Bilješke


Impresum

Kolačiće koristimo kako bismo poboljšali Vaše korisničko iskustvo. Ukoliko se slažete, tada prihvaćate korištenje kolačića i web stranice sukladno našoj politici privatnosti.