Tour de force | Krešimir Pintarić

[kritičari]

Sjećam se da me jednom zgodom dok smo još bili djeca Seymour probudio iz dubokog sna, vrlo uzbuđen, a žuta mu pidžama svjetlucala u mraku. Imao je onaj svoj, kako ga je moj brat Walt zvao, “heureka” pogled i želio me obavijestiti kako misli da je konačno pronašao zašto je Krist rekao da nijednog čovjeka ne treba zvati Luđakom. (Taj ga je problem mučio čitav tjedan, jer mu se činilo, mislim, da takav savjet više pristaje jednoj Emily Post nego nekom tko zastupa Poslove svog Oca.) Krist je to rekao zato, Seymour je mislio da to mene silno zanima, što luđaka uopće nema. Glupana da, luđaka ne. Smatrao je da me je zbog toga vrijedilo probuditi, ali ako to priznam (a ja bez daljnjega i priznajem), morat ću dopustiti i to, da će čak i kritičari poezije, ako im damo dovoljno vremena, dokazati da nisu luđaci. Da budem iskren, ta mi pomisao prilično teško pada i sretan sam da mogu prijeći na nešto drugo.
Jerome David Salinger