Plast igala | Dinko Telećan

II

 

što si sve u padu zaboravio: tera-
su s koje si odlučio pasti, vera-
nje do te terase, razlog uspona, do-
bitke i gubitke, tu prevaru nadom.
pa sada pamtiš tek raspale udove,
razbijenost do koje te varkom dove-
o pad, podrazumljenu horizontalu.
tome se ipak odupireš, sad falu-
sno, sad statusno, dodaješ stalno var-
ke u strahu od zaborava, niječeš tovar
svoj svagdašnji koji nosiš još od pada.
što bi u nizini mogao nego nada-
ti se, penjati se na smiješne brego-
ve, pozvati se na doseg segnut stegom.
okretnost s riječima nadomješta mnogo
dobrih slutnji: zašto da bude sramna, go-
lotinja je uvijek lijepo stanje,
u golotinji padamo, u njoj branje-
no je ono naše najljepše, krušno. pa-
dom tek možeš sabrati rasutost snopa.