Plast igala | Dinko Telećan

STALI KOTAČ

u spomen na Kasuma Canu

velikih očiju uprtih u nebo nad Jaipurom
(nad rumenim Jaipurom koji je mogao biti i
Zagreb i Prizren)
velikog trbuha u koji sve je stalo
raskriljenih ruku stajao si raskrečen u prašini
i klicao pradomovini

na rubu druma bez ruba
naslagane su bile izlizane gume
pleteni ležajevi za putnike
i čaše s čajem mile muhama

dom ti je treperio među žbicama
i velika glad i žudnja su treperile
i glasne pjesme o bezdomnom rodu
koji si htio darivati

bio si radosno progonstvo
ruka pružena k sreći sred trubača
ruka koja je htjela sići i stići
naslikati i milovati i zagrabiti
duboko u crvenu bol

Ciganin kad umre
ne izgubi stanara zemlja
nego nebo