Plast igala | Dinko Telećan

MAKOVO ZRNO

 

Zapečati me u samicu sa zrnom maka;
Ostavi me unutra bez vode i ića.
Vidjet ću gdje kap se u njem cakli svaka,
Jednakost vidjet krvi i oceanskog bića.

Motrit ću u zrnu ponore i ždrijela,
Pâsti oči svim tijelima što sjaje,
Slušat pjev svih ptica, muziku sferâ,
Velebnost gorja što kroz vijeke traje.

I hranit će me harno to najmanje zrno,
Davat mi krila, neba, sunca i zraka,
Sjajem svim me nosit i svime što je crno;

Jer dizat ću sve što uslijed sljepila pade,
Darovat će mi pluća tako bezmjerno jaka
Da usišem sve što u kozmos dosad stade.