Plast igala | Dinko Telećan

O SMRTI, SUGLASNIKA PUNA

o smrti, suglasnika puna
pravilno opisuješ mlado sunce
i mudro se uklanjaš bijelim ljubavima

gnijezdiš se na dnu vaze, u suterenima
gdje je nemoguće osušiti rublje
i zaboravljena čekaš turistima u džepu

ulaziš i u krošnju koja sebe osigurava
zaljubljenim znanjem o proljeću
i u misao radosne djevice
tako gordo punu samoglasnika

bivaš lijepa i sasma obična
kad pod suncem
okružiš tijelo sa svih strana
i stidljivo mu se najavljuješ

dođi ili nemoj doći
i imaj oči čije hoćeš,
crna sestro ljubavi:
znam da si točka iza koje novi red već slijedi
o smrti, suglasnika puna