Plast igala | Dinko Telećan

SMJEROVI

Zapad je samouvjereno mucanje
plitki krtičnjaci u koje ubacuje se sumpor govora
kopriva koja uvene kad ugleda sunce
vjetrokaz koji se ulji ekstraktom oceana

Sjever je bijela haljina s mrljama na debeloj podstavi
vrlo točna melodija koja zapovijeda i ruje
lišaj koji se pakira za izvoz
rasporena prepona što zašiva se iglama od leda

Istok je miris od kojeg ne vidi se mjesec
sunce od kojeg odjeća izgara u trenu
samoubojstvo svitaca na tronu od smeća
polazište konačište nepotrošivo ljepilo

Jug je uzavrela glava i ledeni taban
glad koja sporo se vješa o crveno granje
plod koji umire u strastvenom umiru
stvaranje maske koja sebi se smije