Plast igala | Dinko Telećan

KLAVIČEMBALO

 

čisto kao kad se u ljetnoj noći
na radiju začuje klavičembalo
čisto kao andaluzijske fasade
kao zdjela netom ubranih višanja

čisto ko što uspije nam ponekad
dodirnuti se neopjevljiva moja
kad zaneseno razgrnemo svoje smeće
svoje slojeve gluhih fasada

čisto ko ruke što previjaju rane
nespasivom ranjeniku u ničijoj bitci
tako čisto neizbježna moja višnjo rosna
želim da na kraju stupimo pred Vatru

tako želim da nasmijemo se svemu
što smo imali što nas je peklo
i što smo pred njom čuvali
da prištedimo joj barem malo truda

i čujem već taj klavičembalo
gdje svileno svira u plamtećoj noći
bez čembalista i bez nas vilo
sažganih do bjelokosne mu note