Plast igala | Dinko Telećan

ZAVIČAJ

 

zavičaj je vazda
jedan život ispred ili iza
od napukla pamćenja sazdan
klizav i nevidljiv izbliza

iskoračiv iz zbivanja vida
dotegli se duša do sebe
i uroni u sebe ispod sebe
iznad zvjezdanog zida

tamo se s luči skobi
s luči što je nekad bila
i negve svoje kobi zdrobi
pa onda snova izgubi krila

zavičaj je duša vidjela tamo
i otada u trajanju stenje
žudeć da vrati se samo
zavičaju koji joj je nerođenje