Plast igala | Dinko Telećan

POSJET SJETE

u najsretnijoj večeri ljeta
sjetim se sjete svega pod suncem:
sjete svijeta koji gubi ljubavnike
i ljubavnika koji gube svijet

sjete užasne jeseni u trulom kestenu
i nas koji smo tako beznačajni
u očima velikog vedrog sunca

sjete otoka – miljenika sunca
koji ne sluti tektonski lom
ili zmijski bič diktatora

sjete života u tvrdoj košnici bez meda
sjete svega uništivog i predanog mijenama:
sjetim se sjete koja se zaludu zastire
i prezrelih plodova njenih

i grlim bića požutjela od sjete
i otvaram se jeseni da na nju podsjeti
da osvijetli sitnicu koja dobima bježi
plam koji na dnu suha korita leži
i sjetno čeka da bude Sunce