Pleši, Modesty, pleši | Darija Žilić

LJETNA TERASA

Na ljetnoj terasi mačak donosi
malog šišmiša, drži ga tren u
ustima, a onda ga pušta.
Odlazi zatim u sobu, na drugom
kraju stana i na posve zamračenom
mjestu legne i spava.

Posljednji su dani ljeta, škure se
uskoro zatvaraju i na prostranom
stolu više neće biti šalica kave
i posuda puna voća.

Vrijeme se ubrzava sve više, kaže on.
Hvata zadnju zraku i gleda u rublje
na krevetu. Čuje se više zvukova – telefon,
mobitel, zvono na vratima, u isto vrijeme.
Izaberi, odgovori, zanemari, previdi.

Mačak nije u vremenu, kaže i izgubi
tad posljednji oslonac. Ostaju tek
ograda na balkonu i vrata koja jasno
kažu gdje počinje nečije vlasništvo.
Je li to dovoljno? pitaju.