Pleši, Modesty, pleši | Darija Žilić

KAO EMILY

 

Da mogu, živjela bih kao Emily,
među pticama i pčelama u vrtu,
na stolcu kraj vinove loze.
Ne bih se micala odatle i bio bi to
sasvim dovoljan prostor za mene.

Pila bih vodu, jela prežganu juhu
i nosila uvijek istu sivu haljinu.
Okupljala bih drugove da u rano
popodne, ispod bora, zborimo
o jezerskim pjesnicima.

U ranim večerima slušala bih
zvukove ćuka i tjerala raširenih
ruku svrake koje zauzimaju tuđa
gnijezda. Da mogu, živjela bih
kao Emily, ispod hrasta i čekala
smrt s licem sretne djevojčice.

Kolačiće koristimo kako bismo poboljšali Vaše korisničko iskustvo. Ukoliko se slažete, tada prihvaćate korištenje kolačića i web stranice sukladno našoj politici privatnosti.