Pleši, Modesty, pleši | Darija Žilić

JABUČNI ČOVJEK

U ponoć o čemu uopće govoriti.
Slike zapisa odjednom
su skliske
i pune sunčanih pjega.

Čujem, kaplje voda kraj tebe i uzdah.
Jabuke se kotrljaju po tvome stolu
gutaš ih kao davni sakupljači
plodova.

Nazvala sam te jabučnim čovjekom.
Evo te, od vode i kore
grizem te sočno.
Gledaj kakvo je vrijeme,
mjeri ga jabuka.

Kad postane trula,
opet ćeš postati gruda mesa
i stajati na tlu, tko zna koliko.

Izrodili smo voćnjak i sad ga
samo treba obrati,
prije nego padne kiša ili tuča.

Snježni ljudi ostave tragove u snijegu
ali nitko ih nikad nije vidio.
Zašto mislimo
da su bijeli i veliki?
Znamo samo da su usamljeni.

Jabučni čovječe,
nestvaran si kao Jeti.
Imam te i nemam.