Pleši, Modesty, pleši | Darija Žilić
ŽEGA
Asfalt kao potpaljena šuma, mlaz vode kao
more koje nedostaje, laptop samo ploča koju
možeš odmah baciti, bez grižnje savjesti.
Kroz rolete prodire poneka zraka svjetlosti
i sasjekne cvijet u vazi, čašu na stolu.
Kockice leda kotrljaju se po tepisima.
Gutam slanu ribu iz staklenke.
Policijski sat uskoro istječe i mogućnost
da ostanem ljudsko biće, sasvim je izvjesna.
Sadržaj
Pleši, Modesty, plešiNakon blagdana
Budućnost je svijetla!
U riječkoj luci
Dah
Početak
Brod luđaka
Tko si?
Koliko još
Spora duša
Snoviđenje
Pred spavanje
Kad ti budem putovala
Dnevna tuširanja
Glas dobiva tijelo
Mediteran, čežnja
Dubina
Zašto si se prepala?
Gola i svezana
Budite spremni!
Povratna karta
Davanje
Postojiš
Strawberry
Dnevni bazeni
Ulegnuta polja
Kao Emily
Ovnovi
U parku
Rijeka again
Odgode
Jabučni čovjek
Nemoj me voditi na ručak
Abeceda ljubavi
Praznina
Za Dorothy W.
Gornji grad
Krstarenje
Rođendan
Zima na otoku
Žega
Moderne madame Bovary
Južni gradovi
Zaborav
Kartezijanizam
Škare
Umnoženo vrijeme
Kad sam te se odrekla
Neki životi
Ljetna terasa
Vrijeme svetosti
Impresum
