Pleši, Modesty, pleši | Darija Žilić

KOLIKO JOŠ

 

Zatvorila sam vrata da nitko ne vidi
perje, krzno, kožu koji otpadaju mi s tijela.
Gušenje među knjigama svih dobi,
spavanje na kauču koji se nikad nije savio,
i čuvanje cvijeta koji je, unatoč svemu,
procvao.

Koliko grešaka u ormarima sivim, haljina
koje se kopčaju do grla i bijelih košulja
za svaku priliku. Koliko ulja i krema
od kojih je koža ostala premlada!

Koliko svega nepotrebnog i antikvarnog,
koliko priča o tuđim životima i starih zastava,
karata koje izviruju i zovu na kraj svijeta.
Prozor je zamračen zavjesom, ostalo je malo
vremena, tek jedno popodne za veliki val.

Kolačiće koristimo kako bismo poboljšali Vaše korisničko iskustvo. Ukoliko se slažete, tada prihvaćate korištenje kolačića i web stranice sukladno našoj politici privatnosti.