Pleši, Modesty, pleši | Darija Žilić

KAD TI BUDEM PUTOVALA

Kad ti budem putovala, valjda neće opet
sjesti do mene neka pr agentica i pričati mi
zaneseno kako je čaša napola puna,
i kako su u Floridi kopno i more na istoj razini.

Nadam se da neću susresti čovjeka koji
skriva svoje porijeklo, i uporno tvrdi da zna
tko su Hrvati, a tko Srbi,
i da mi se neće udvarati sredovječni radnik
iz Ljubljane koji vraća se obitelji, domu.

Kad ti budem putovala, htjela bih biti
sama u praznom kupeu i stavljati sjenila
za probu, da mi oči budu smokey eyes,
kako bi nam haustori, znajući šta ih čeka,
otvorili svoja vrata i vlažne utrobe.