Pomaci, tišine | Andriana Škunca

SJENA

Probodena kupinama sjena se uvukla u kamenjar, puzi između naoštrenih škrapa, vuče za sobom ogrebene pršljenove.

Razvučena u tanku nit lijepi se za izdubena mjesta. Popucala visi u kapima. Malo dalje snova izbija iz podzemna tijeka, prati nas razasuta svuda naokolo. Stalno privezana za neku muku u nama – poput slomljena štapa o koji se oslanja.

Vodi nas rubom svoga protega ili mi vodimo nju. Mrvi se iz sunca, iz dogorjelih zraka: sažima u pepeo koji je naznačuje.

Za oblaka, sva istegnuta u dan.

I sve je sjena kad nje nigdje nema.