Pomaci, tišine | Andriana Škunca

KAKO ODLAZIŠ

Kako se spremaš otputovati, tako se istodobno vraćaš mjestima prošlosti. Premda zanijekana, potisnuta ili odveć bliska, ta se daljina, minula prožimanja stvarima, opet zaokružuju u tihi hod. Svod te slijedi slikama u prahu.

Ma koliko udaljena, ljubav se prerušava u stalnog istražitelja.

Ako je i prošla, ostali su crteži na stropu, vijuge sata, sitna sjećanja što se dadu razložiti. Kako odlaziš tako i budi: odsutnost što se vješa o vrata, škripa zarđale ključanice, napor vjetra da zavlada i u sobi.