Pomaci, tišine | Andriana Škunca

POČETKOM PROLJEĆA

Puca zračna kupola studeni, dan uranja u dublje nebo. Voda polako nadrasta podnožja, šiblje i nakupine zime. Čisti korijenje od taloga mrzline.

Iz razvlaženih brazda niču visibabe, one tjeraju uvis zračne mjehure čijim se napinjanjem začinje cvatnja. Oslabljene, poslije žele natrag, u isti spasonosni mrak, toplu zemlju gdje se zrnca ruda i hranjivi sastojci okupljaju oko njihovih žila. Tako ostanu visjeti.

Označuju prijelaz između dvaju godišnjih doba. Cvatu bez siline, polako, prema ishodu svojih napora, otežale nadolje.

Naslage se zime pretvaraju u paru, u kapljice zraka.