Pomaci, tišine | Andriana Škunca

TRENUTAK

Ako u iznimnom trenutku pogledam na sat i ugledam kako je kazaljka pokrila kazaljku, kažem: naše se misli prigrlile istom sjenom držeći nas za ruke.

Ako su kazaljke smjer koji siječe vrijeme, ispružene u istu crtu iz koje se ne razaznaje gdje su presječene, kažem: ništa nas ne može prepoloviti. Ti držiš gornje vrijeme, ja donje, i oba pritiskom o krug podržavaju trajanje.

Ili kad se kazaljke razdvoje na jednakoj udaljenosti od brojeva jedanaest i jedan, čije podnožje zasijeca središte oštricom koja poništava odmak – pomislim – voli me, i cijela uronim u odraz te ljubavi.