Druga strana zrcala | Andriana Škunca

DRVOREZ IZ 1943.

Pavici

Na drvorezu iz 1493. jedrenjak uz obalu. Uz njega drveni trupci, alat, užurbani graditelji. Tesari dlijetom ljušte grede sve do zamišljenih potankosti.

A jedrenjak se otima rukama čuvara, odriče sitnih manjkavosti, u želji da se oslobodi i krene, odmjeri s daljinama. Sad, kad su mu očvrsnula bolna mjesta, uspostavila se ravnoteža, razvila ljubav prema pučini. Iskušavaju ga podvodne struje, val, tijek vode koja odnosi pijesak, alge, komadić tla.

Teži postojbini s onu stranu zbilje, za kazaljkom kompasa, povicima mornara, škripom kormila.

Između plime i oseke, nastoji svladati budući gubitak, obrub dalekog zrcala. Kapi mora osušene u daskama, staklena zrna drobe se na vjetru.

Davno već olupina, trula daščica koja pluta svijetom. Pocrnjela mrlja, oljušteno ime, suh otisak.