Druga strana zrcala | Andriana Škunca

TROŠNOST

Ocu

Brodovi iz tvojeg sjećanja plove niz otoke što se šire. Sve se manje ljudi vraća kućama.

Pamćenje dodaje nešto od prošlosti. I premda ne vidiš, nad morem je drugi otok, na njemu polja, čisti vinograd. Na svakom listu kap znoja, jeka zvona. Muka što te vezivala za zemlju.

Što reći o trošnosti koja je načela sve što si čuvao: motiku, stilju, kuneštru, brunac?

Vrijeme se rasplelo po izjedenim, bezbroj puta taknutim stvarima, kao dodir ruke koja tješi i pomaže.