Druga strana zrcala | Andriana Škunca

NA ŽUMBERKU

I

Zimsko sunce za kojim se uspinjemo spiralama Žumberka, mijenja se u gustoći osušena vrijeska.

Udaljavaš se u svijet u kojemu te ne mogu dosegnuti.

Hrast lužnjak drži se napuklih peteljki, šumeći poput suhe kiše.

Zatvori oči i slušaj: sudaraju se stakleni listovi.

II

Oslanjamo se na urušeni bunar, vičemo u dubinu. U crnom odrazu, ustajaloj vodi, daska slična poklopcu lijesa.

Na brijegu crkva. Križevi duboko u zemlji. Po mekim grobovima smrvljeni ugljen. Humci niz kosinu. Mrtvi prepušteni jedni drugima.

Vidiš: kuće po hrptovima brda žele se zbližiti u smrti, biti zauvijek na okupu. Nigdje vrata, ograda, tragova koji bi dozivali pohode.

Između crkve i groblja nekoliko uvelih vijenaca, kost, truli panj.

III

Po tlu češeri. Stavljaš poneki u moje dlanove.

Krenuli smo puteljkom za blještavilom oblaka u koje hlapi dan. U rukama darovi: tamno šumsko zlato.

Još je puno duguljastih češera ostalo visjeti u rastočenim jelama čuvajući grane od prejaka svjetla.

Sve drugo je privid: magličasti toranj, krik ptice.

Čime da te zadržim?