Druga strana zrcala | Andriana Škunca

U ZATIŠJU

Putujemo u snijeg, niz ravnice, a za njima zaleđene krošnje pridržavaju nebo.

Sunce sja s utišana plasta i zametenih puteljaka. Anđeli staklenih krila uzlijeću iznad zlatnih voda.

Ulazimo s druge strane pokrivača otvrdla u grudama. Dijelimo strane vidokruga, dograđujemo prizor riječima što oblikuju nov krajolik.

Lebdi magla iznad šumskih usjeka. Poneki kos u niskom letu uz grm.

Kažeš: negdje sam u svemu tome, a opet malo dalje.

Što nas je razdvajalo, sada nas spaja: prikrivena polja, pašnjaci, poništene nazočnosti.

Ljubav se vratila, meka rukavica s koje se otapa zima.

Nešto se prisno uvuklo u zatišje pahulja: potoci obrubljeni odrazima, sjenici, križevi na raskrižju ukrašeni ledenim cvjetovima.

Putovanje vraća raznobojne točke svjetla, uzavrele slike što su se ohladile: oznojeno blago, ljude s kantama mlijeka, stari bicikl naslonjen na drva.