Druga strana zrcala | Andriana Škunca

OBLAK

Jedne smrt pretvara u prah, u otisak vlastita nijekanja, drugi ispare u oblak.

Potom putuju nebom kao što su gazili zemljom. Onaj tko je duže hodočastio, lebdi dalje, nošen prema mjestima što ih je posjetio za života. Putovanje je širenje, pripitomljavanje nepoznatog.

Gledajući oblake razabirem životinje, ljude, ključanicu neba. Mrtvi me pohode na jastuku. Kojeg se sjetim, taj me dozove.

Oblak je stado prozirnih ovaca na nebeskoj livadi. U plavetnilu lijepi se za vjetar koji ga raspršava.