Druga strana zrcala | Andriana Škunca

DRUGA STRANA ZRCALA

S druge strane zrcala troši se i raspada sve što smo skupljali ispred njega. Slike upijane godinama, ljušte se u tamnu središtu.

Zatvorila se prozirnost, svezala u mrlju. Vrijeme se odvaja od podloge na kojoj se zakorilo.

Uzalud pokušavam zagrepsti po slijepoj površini, dozvati iščezli odraz.

Riječi zastaju pred nepropusnim.

Možda bi trebalo zapaliti svjetiljku, razgoriti nataloženu tminu? Gledam požutjelo staklo i nigdje te ne vidim.