Druga strana zrcala | Andriana Škunca

SJEĆANJE

Pamtim kako se tvoja ruka bližila mojoj. Sjedinjena s prostorom doticala svjetlo na vrhu sjene. Sjećanje skuplja prste svijene dodirom i njime opisane.

Oblik tvojeg dlana u zapamćenom. Dolazi u susret, otvara se u samoći, raste i razlijeva izvan zaustavljene kretnje.

Uspomene su zadržale nešto od vremena u koje smo odlagali prisnost da bismo je dvostruko darivali. Jedan pokret objašnjavao je drugi, riječi ih vezivale.

Tvoja sklonost svemu što bi moglo nestati predaje ih zaboravu.