Druga strana zrcala | Andriana Škunca

PRITEGNUTI ZA STALNU STUDEN

I

Ući u smrt, u ništavilo što kruti lice i stopala.

Prije nego se javi, okreće nas smrznutoj plohi svemira, noćnoj poledici koja zatvara vrh neba.

Uhvaćeni u suodnos promatrača i promatranika, što reći? Kako podijeliti žalost sa sjetom onoga koji nas ostavlja?

II

Nakon smrti najbližih, nema nas tko pokrenuti. Ni daška vjetra u sleđenu rublju. Nigdje zvukova razbijenih o dan.

Zatečeni prazninom žurimo na mjesta gdje se sve polako razlaže i oduzima.