Druga strana zrcala | Andriana Škunca

VIDLJIVO S NEVIDLJIVIM

Brda se rastvorila, u široku dolinu propustila pašnjake. Sjene se utrkuju s konjima, sele s mjesta na mjesto.

Pomažeš svemu što slabi na zalasku dana kad svjetlo prelazi u stvrdnuti lanac planina koji bi nas zadržao na pola puta, u središtu nizine.

Ono što se sluti u brzini kojom se vozimo, samo su utvare: grad na brdu, ponornica između ruševina, mnoštvo iskrica s mokrih livada.

Putujemo s otoka na kopno, preko ugaslih leševa, životinjskih kostura, kao što idu vojske s jednog ratišta na drugo, vukući za sobom rasklimana kola.

Čini se da opet nešto gubimo ili dobivamo, izmjenjujemo suprotne strane, vezujemo put u čvor, spajajući vidljivo s nevidljivim.