Druga strana zrcala | Andriana Škunca

SILVESTROVO

Soba se uvećala i pokrenula u staklima. Ondje te ponovno vidim kao mnogoliku radost koja se ponavlja.

Kažeš: Sveti Nikola daje sam sebe na dar košarici što visi do njega.

Kuglice s bora šire posustalo vrijeme. S klonulih grana uzdiže se staklena ptica.

Prelazimo iz jedne u drugu godinu zadržavajući nakratko sve što nas ostavlja.

Svijeće po zidovima. Koliko će rasuta svjetla ući u nas ? Hoćemo li ga moći iznova darivati?

Govoriš: Anđeli se ne mogu dijeliti, svatko ima svoga. Možemo li ih bar zamijeniti?

Ogledavamo se u otopini voska trošeći se s njim. Sjedimo nasuprot iglicama tješeći se davnim danima.

Izgorjela čađa prekriva minulo.