Sunce na šalteru | Julijana Adamović

ČOVJEK KOJI JE KRENUO U RIM

zadnji puta si na Trgu Sv. Petra,
jašući na magarcu
u nekom čudnom odijelu,
izazvao kaos.
bučao si.
zvonio si praporastim cipelama
u kojima se prosječni ljudi o sebe spotiču.
srećom pa nisi čovjek,
barem ne zdrav.
prošli puta u Rimu,
točnije: Vatikanu,
dok si jahao na magarcu,
jedna po jedna letjele su grimizne birete.
nosio ih vjetar tvoga štapa s glava prosjedih.
kako si samo mlatio!
bez štita su ostala nakošena lica
blijeda iznad podbradaka.
ostadoše zatečeni vratovi urasli u lagodnost,
ugojeni u debelom hladu dogmi.
Na to, magarac se olakšao.
Te zime u bubnju su se uskomešale kuglice.
Na svakoj si napisao: „Neka bude Franjo!“
i, gle, bi!
danas je magarac na odmoru
ako je uopće postojao.
do druge obale plovi brod
na putu u Rim
točnije: Vatikan
na njemu si Isus iz Nazareta
s pola karte
u džepu skroz smiješnog odijela
gužva se vjera, ludost i par eura.
ne znam što mi ovoga puta spremaš:
učinit ćeš mi novu  šesticu,
izdiktirati bestseler,
raspustiti Vatikansku banku?
učinit ćeš da ne sumnjam?
na sve sam spremna,
samo pazi da se ne prehladiš.
magarac u svim nama spava.