Sunce na šalteru | Julijana Adamović

OKRUŽNA PJESMA

shvatila sam da nemam maramice
kad je već bilo kasno.
vrata su za mojim leđima zatvorena.
tko bi rekao da ću ikada sjediti tu.
dobro je,
mislim da mi kaže lice u odori,
sve je dobro dok nismo s druge strane stakla.
tješim se prostornim odnosima,
u nosu kapljica očaja,
a ja nemam maramica.
onda dva oka i osmijeh,
u telefonskoj slušalici zvoni
kako si me samo našla?
s dvadeset dana zakašnjenja,
na mjestu koje nisam predvidjela,
iza stakla
jedva sam te našla.
nisam imao telefon da ti javim.
e, pa sad imamo dva.
zaboravila sam maramice,
a on se smije i ponavlja
kako si me našla?
pusti maramice,
kako si me samo našla?
zaista, kako sam te samo tako blesavog našla?