Sunce na šalteru | Julijana Adamović

LAŽEM DA SAM ROMEO

znaš da volim te
Julija
pod nama su
stvarani kontinenti
položeni po podu
vrtoglavo plesali
a ja Romeo s više godina
razuma
kalupa
bez mača i bočice otrova
naučen na placebo
jer ništa nije crno-bijelo
puštao sam da ljubiš me
i sve jače stišćeš bedrima
k’o jedrima
što htjela bi da plove
naopak(o)
mornar sam
utvara što nad morem leti
s malo preostalih ruku što brode
tijelom tvojim
toplim i mekim
dok ječiš i poslije plačeš
moja Carmen,
proročice s bodežom od slova
pečate od riječi daješ
nepromišljeno
podsjećaš gdje sam
gdje neću biti
s tobom sam sa sobom
pusti moje okove
jer urasli su duboko
svako kidanje dijeli me
nezarastao ne mogu ljubiti