Sunce na šalteru

| | preuzmi

ETNA

u nekom od prvih trzaja,
u gužvi riječi bez daha,
po pijesku sam čvrsto povukla trag.

imam granu koja se teško zapali.

kad se vatra dogodi
plamti strahom
da se netko prije ne dosjeti;
zbog toga je brižno
zalijem sama.

na stratištu rijetke sreće očaj dugo tinja.

grana me guši oblacima dima.

pokora je ne vidjeti da i druge oči peku.

ili, ja granu prerežem
za svaki slučaj,
zapletena između vjere i nevjere
da tu istu vjeru nekome dam.

dok mi se čini da divlje plešem
do grla sam u pijesku
tuđa i slobodna.

misli lijepim pepelom,
želje punim lavom.

par će zagrljaja
biti sasvim dovoljno.

potom,
udaljena blizinom šest ljudskih života,
odgurnem te naglo.

ti me tjeraš da se vidim.

ne volim to.

stisnem šake,
poništim srce,
zaledim oči.

erupcije nije bilo.