Sunce na šalteru | Julijana Adamović

DVA NA KVADRAT

uzmite mi pero
da ne bodem
sumnjičave
zlurade
da ne grebem
uzaludno
sve riječi mi dvostruko zvone
dva puta mjesečno
u dva dana
dva ključa
okrenuta
dva puta
po
dva puta
u bravi od dvije sobe Zen-stana
dva tijela
naga i vrela
na duplom madracu
od zajedničkih želja
da ne poleti
pričvršćenog
sa po dva odvojena
dvostruka života
dvoje i dvoje djece
dva malena psa

dva dana
na brzinu pospremljena
umivena
s dvije suze
na rastanku
i dvije ruke što se potom dugo traže
ponekad
u nekoj mukloj moći
u vlastitoj nemoći
netko mi za vratom diše
čini mi se da prepoznajem
ljubavi bivše
brojim svaku puta sto
(otuda broj četiristo)
taman kao ljubomora
kao kap otrova
dovoljno da nesmotreno zaboravim
kako sve ostalo što imamo
vrijedi i množi se
s mnogo
mnogo
više