Sunce na šalteru | Julijana Adamović

TRAGALAČKA

jučer sam hodala neurotično
brzo
gurala ruke u džepove
pa ih vadila
duboko plitko i sve tako
siktala
proklinjala
šutio si
ignorirao
kao uvijek prije nego se naljutim
i poslije
kad već zaboravim da sam bila ljuta
zašto sam se ljutila da se ljutim
danas te tražim u svemu
zavirujem
zviždim
otvaram podrume
zračim tavane
razbacam grah u četiri zrna
šarenbijeli da ti gatam evo te
u trećem sam te ipak našla
možeš se duriti i dalje
ne vrijedi ti
puj pik spas za nas
šuti koliko hoćeš
čujem te u svemu
uzalud se kriješ
plešimo prstima po stolu
ovaj jede krušku sisa mlijeko majčino
na domalom mi se napokon nasmiješ