Sunce na šalteru | Julijana Adamović

(NE)ANARHISTIČKA CRTICA

nije da mi ponekad ne zasmeta
vaganje
zgražanje:
tako je dosadno biti dobar
socijaliziran

uzaludno je očekivati to od nekoga
što druge poslom u kalupe stavlja

smiješna je istina
anarhiju živim samo u postelji

čak i tamo dajući joj neki divlji sklad

tvoje tijelo i moje
prepoznaju se

u svakom naglom skoku
pratimo se

dvije srebrne pastrve
na kraju putovanja

anarhist u meni polako posustaje

ljubav za tebe je pitanje snage
i granica

strah od nepoznatog
opipljivog