Sunce na šalteru | Julijana Adamović

ČITANJE

imala sam na sebi donje rublje,
naočale za čitanje s crnim okvirom
i nemar žene koja stari.
jer, tješim se,
takve elementarne nepogode strpljivo čekaju
samo one koji su imali sreće.
u tom isječku posebno sam svoja,
ne priznajem vremenska odstojanja
kao dio ratne taktike.
bojevo oružje drugih žena,
nabijeno kolagenom,
elastično i podatno,
odapeto otrovnim jezikom.
ranjava me,
ali nedovoljno za poraz.
nešto drugačije gazim sebe,
tvrdila sam, izvlačeći na svjetlost komad papira,
sve je to u glavi
i sve ovisi kojom misliš.
smješkao se strateški raspoređujući šake,
zauzimajući kote,
pokušavajući pretpostaviti
čime ću ga iznenaditi,
zateći dodirom,
stihom ili snom,
paranoičnom konstrukcijom.
čitat ću ti nešto što je toliko moje
da mora da sam napisala ja,
samo sam zaboravila kada.
iz stakla se preko okvira rascvjetale bore,
zlatovez moga postojanja
od previše kikotanja,
tješi me,
čitaj mi
čitam mu
kako je Kosturka preplašila Ribara
dok žene trče s vukovima
između nas titraju slova
prelomljena kroz kap
i malo prolaktina